Godinama su se mnogi pitali kako mačke vide ljude, a već postoji odgovor znanstvenika i učenjaka. Dobro je što razumijemo da je pas čovjekov najbolji prijatelj zbog svoje odanosti, ali budite oprezni, jer mačke bi mogle biti iste, a mi to pogrešno tumačimo.
Imamo odgovor na jednu od najvećih misterija čovječanstva, a ne mislimo na to što je prvo, kokoš ili jaje. Bila su potrebna stoljeća istraživanja i promatranja da bismo više ili manje saznali kako mačke vide nas, svoje vlasnike ili ljude općenito.
Oni od nas koji žive s mačkama i koji su također živjeli sa psima savršeno su svjesni toga razlike između obje vrste, kako komuniciraju jedni s drugima, s nama, s igračkama, hranom, kako nas primaju itd.
Ako izađemo van, makar i na 5 minuta, kad se vratimo, naš će pas prirediti zabavu i biti jako sretan. S druge strane, naša mačka će se moći ponašati na tisuću različitih načina. Dobacio nam je "bundanje", donio nam je svoju omiljenu igračku, gledao nas je izdaleka, ili se nije direktno optužio za svoj krevet, nijedno uho nije pomaknulo.
Te razlike, logično, ne vezujemo uz isti osjećaj. Lakše je reći da nas pas voli jer to pokazuje, nego reći da nas vole mići i onda se ponašati kao da ne postojimo.
Ljudi su rasa mačaka.
Kao i kod ljudi, neki od nas su više ekstrovertirani, drugi introvertirani, neki aktivniji, drugi više sjedilački, itd. mačke nas savršeno prepoznaju i znaju tko smo u svakom trenutku, u to nema sumnje.
Michiji su neovisni po prirodi, genetici i instinktu, a poznato je da su vrlo usamljene životinje. To ne znači da ne pokazuju svoju ljubav i da imaju izrazitog favorita među svim članovima obitelji.
Prema znanstvenicima, ljudi nisu njihovi gospodari, niti vlasnici ili samo ljudi, već vrlo je vjerojatno da nas mačke vide kao slične. Odnosno, mačke veće od njih i drugačije građe, ali ipak mačke.
To je, prema dr. Johnu Bradshawu, biologu sa Sveučilišta u Bristolu, zbog činjenice da se mace ne identificiraju kao kućni ljubimci, budući da nisu bile pripitomljene stoljećima kao psi.
Naime, michiji nikada nisu bili pripitomljeni da nam budu na usluzi, ali su se obje vrste naviknule živjeti jedna s drugom. Pripitomili su se iz nužde i nikada nisu izgubili svoj instinkt. Zbog toga smo za njih kao druga vrsta mačaka.
Instinkt je taj koji tjera mačku da želi spavati s nama, igrati se, pokazati nam trbuh u znak zahvalnosti ili nas gledati s visoka nadmoći.
Oni funkcioniraju instinktivno na temelju prethodnog iskustva i svojih interakcija.Iz tog razloga, napuštene, maltretirane i mačke lutalice imaju tendenciju da budu vrlo sumnjičave prema ljudima, a zatim postanu super privržene i zahvalne.