Nedavna studija otkrila je domaće mačke, a to je da ćemo, ako živimo s jednom, shvatiti da kako se prilagođavaju domu i rastu, postaju sve lijenije. Ovaj nedostatak vitalnosti utječe na njihovu prehranu, a studija utvrđuje da će domaća mačka gotovo uvijek više voljeti lako dostupnu hranu nego onu koja zahtijeva napor, poput nagradnih igara.
Prije nego što uđemo u glavninu teme, objasnit ćemo da je protuopterećenje dispozicija koju životinje moraju zaraditi za hranu, odnosno da se trude za hranu kada već imaju besplatnu hranu (bez truda) na raspolaganju. To je uobičajeno ponašanje kod pripitomljenih divljih životinja ili domaćih životinja.
Dr. Mikel Delgado specijalist je za mačje ponašanje na Odjelu za medicinu i epidemiologiju Kalifornijskog sveučilišta, a zajedno sa svojim kolegama proveo je istraživanje, kojih je već nekoliko, kako bi pokazao kako bi mačke slobodno birale pristupačnu hranu, a ne probati.
Smatramo ovu studiju vrlo zanimljivom jer pokazuje i pokazuje kakve su mačke i logiku kojom se hrane, za razliku od drugih domaćih životinja, poput pasa. I to je to mačke se vole igrati s igračkama, ali kada je u pitanju hrana, radije ne idu mnogo zaobilaznim putevima i idu lagano. Osim toga, zaključci tima su dobri, jer namjera nije razotkriti domaće mačke ili ih označiti kao lijene, samo pokazati da su drugačije.
Stav mačke je ključan
Stručnjaci su shvatili da domaće mačke ne bi protivno imale na raspolaganju slobodno dostupnu hranu. Ono što se može dogoditi je da ako su obje opcije slične u obliku i veličini, to može izazvati zabunu i domaće mačke Pokušat će protutužiti.
Za razliku od drugih životinja, mačke se odlučuju za besplatnu hranu, odnosno bez napora. Istraživači su pretpostavili da stav domaćih mačaka mogao bi biti ključan, jer aktivna mačka, s vitalnošću, znatiželjom i ostalim nije isto što i lijena mačka koja je navikla imati sve pri ruci.
Tijekom istrage tim stručnjaka nije ostavio slobodne krajeve, pod tim mislimo da su ponudili slagalicu, a zatim pladanj s hranom, a očito je pobijedila hrana u slobodnom pristupu.
Mikelov tim želi pojasniti da ne zato što im nedostaje inicijative za nove izazove, to je lijena vrsta, niti to ne znači da je ne vole, već je moguće da zagonetke korištene u eksperimentu nisu uvjerile domaće mačke koje su korištene u studiju i stoga nisu probudili tu namjeru lovaca.
Mačke vole vrebati svoj plijen iz zasjede, pa je vrlo vjerojatno da ih hrana, okretna ploča, igra praćenja i tako dalje neće dovoljno stimulirati da dođu u kontakt i komuniciraju sa slagalicom, kao što to čine mačke. psi koji su isto tako i domaće životinje, ali recimo da su one sklonije učenju i umnom naporu.